• Ana Spasojević

Svi trebamo prvenstveno biti stručnjaci za sebe i svoje unutarnje procese, a tek onda za ostalo

„Da bi neka kompanija funkcionirala zaposlenici trebaju biti zadovoljni, a poslovanje te kompanije mora biti zdravo i održivo. Upravo HR ima ključnu ulogu u usklađivanju potreba poslovanja s potrebama i željama zaposlenika. HR jedini može i mora biti most između zaposlenika i menadžmenta.“


Divna Blažev je magistra psihologije i HR Managerica u Cinnamon Agency, tvrtke za dizajn i razvoj mobilnih aplikacija te izradu web rješenja koja posluje na internacionalnom tržištu. Iako je Cinnamon relativno mlada agencija, imaju više od 60 milijuna korisnika diljem svijeta, bilježe ogroman rast, a otvorili su i podružnicu u Beogradu.




Sve to ne bi bilo moguće bez odlično odrađenih projekata i dobro postavljenih i provedenih procesa. Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez najvažnije karike Cinnamona – naših zaposlenika, kaže Divna.

Divnin put do HR-a je bio sasvim slučajan. Nakon završetka fakulteta psihologije nije bila sigurna u kojoj grani psihologije bi se htjela usavršavati. Tako je isprobavala razna područja, od rada u nastavi, do rada na odjelu psihijatrije. Spletom okolnosti počela je raditi u HR-u jedne male firme, a kasnije u HR-u unutar IT područja i tu se zaljubila u HR i sve mogućnosti koje to područje nudi.


HR u Cinnamon-u


Najbolji opis bio bi da se HR brine za cjelokupno putovanje zaposlenika unutar agencije (od zaposlenja do trenutka prekida suradnje). Naravno, trudimo se da to putovanje bude što ugodnije i to uključuje konstantni razvoj novih procesa i poboljšanje postojećih. Od procesa regrutacije, selekcije zaposlenika, onboarding i offboarding procesa, pružanja podrške voditeljima prilikom vođenja i mentoriranja njihovih zaposlenika, provođenja istraživanja zadovoljstva zaposlenika… Naravno, tu ima i puno administracije, ali to nikog ne zanima.


Korak po korak, dan po dan


Najbolji savjet koji sam dobila u karijeri je: „Korak po korak“ i nastojim se time voditi privatno i poslovno. Naime, nekad me neki projekti zastraše na prvu zbog svoje veličine i dugotrajnosti i onda se podsjetim da trebam ići samo korak po korak. Koliko god su ti koraci mali, kad-tad ću došetati do cilja. Time vođena je i Divnina definicija uspjeha: „Kada na kraju dana mogu reći da je to bio smislen dan i tu ne mislim samo na poslovne rezultate, odrađene zadatke i sl. Nadam se da ću to isto moći zaključiti za puno godina kada ću promišljati o svom putovanju kroz život.


Svi griješe dok koračaju prema cilju


Najgore mi je bilo kad sam prvi put napravila neku grešku jer sam mislila da će cijeli svijet propasti zbog toga. Onda sam shvatila da se sve nastavilo odvijati kao i do sada i da ja ipak nemam toliku moć da bude propast svijeta. Danas mogu reći da i dalje radim pogreške, no pritom sam puno blaža i nježnija prema sebi, a iz svake te napravljene greške nastojim izvući nekakvu pouku.





Feedback i razvoj


Polazim od toga da je feedback jako važan, zbog čega konstruktivan i pravovremeni feedback nastojim davati što češće. Isto tako, očekujem to i od svojih nadređenih i od svojih kolega. Druge oko sebe (i njihov feedback) vidim kao svoje ogledalo i svojevrsni reality check kroz koji svakodnevno učim o sebi i rastem.

Kako bi ljudi bili zadovoljni, važno im je dati priliku da daju feedback ali i zaista ga uvažiti. Od samog slušanja zaposlenika, bez uvažavanja rečenog, nećemo imati koristi.


Kad pitam, onda i slušam


Često kandidate volim pitati zašto su odabrali određenu srednju školu / fakultet. To pitanje je vrlo dobar ice-breaker pomoću kojeg se kandidati opuste, a ja imam priliku saznati jako puno o njima. Najčešće saznam o njihovoj motivaciji i interesima, međutim vrlo često se raspričaju o svom životu u tom periodu i kako ih je život doveo do danas pa naučim puno o njihovom funkcioniranju. Naravno, tu su i klasična HR pitanja koja mi pomažu da procijenim koliko bi se kandidat uklopio u našu kompaniju (od ispitivanja motivacije, očekivanja, načina suradnje, organizacije do raznih situacijskih pitanja). Moram priznati da mene još nitko (za sad) nije toliko iznenadio da sam zapamtila neko određeno intervju pitanje.


Transparentnost i zadovoljstvo


Kada bih imala velik novac kojeg mogu potrošiti na zadovoljstvo i dobrobit zaposlenika, a s obzirom na to da sam kao HR-ovac veliki zagovaratelj transparentnosti u kompaniji, vjerojatno bih iskreno i transparentno pristupila zaposlenicima i rekla nešto poput: „Ljudi dobili smo veliki novac kojeg možemo potrošiti na što god želimo, što biste htjeli?“ Mislim da, koliko god svakodnevno radim s ljudima, svejedno ne mogu znati sve želje i potrebe zaposlenika, zato je to važno često provjeravati. Ljudi su najčešće željni dati povratnu

informaciju i izraziti svoje mišljenje i želje, a na nama je da im damo priliku za to.


Tim


U svome poslu najviše volim rad s ljudima. Uz očekivanu dobru suradnju i organiziranost, najvažnije mi je da se mogu osloniti na svoje ljude. Idealan tim za mene znači da se nadopunjavamo u poslu i da si uskačemo kad treba – tim treba funkcionirati kao jedno. Najbolja osobina koju osoba može imati u poslovnom okruženju je fleksibilnost, a najgora – tvrdoglavost.





Srce organizacije


Za poslodavca s čijom se vizijom ne slažem ne bih radila. Naravno, uvijek će biti neslaganja oko određenih pitanja unutar poslovanja i ne očekujem da svi imamo isto mišljenje. Međutim, ne bih mogla raditi za poslodavca koji ne vrednuje ljude jer smatram da bi ljudi trebali biti na prvom mjestu. Ako na kompaniju gledam kao na ljudsko tijelo, onda zaposlenici predstavljaju srce. Ljudsko tijelo može podnijeti razne ozljede (od svakakvih ožiljaka pa do tog da funkcionira čak i bez nekih organa), no bez srca ne može

funkcionirati.


O inspiraciji i motivaciji


Sestre i otac su moj stup u životu te vječna inspiracija i motivacija. Volim pročitati korisnu knjigu, neki zanimljiv članak ili poslušati neki podcast. No, to se, u zadnje vrijeme, vrlo često pretvori u tužnu knjigu koja me gleda tjednima na noćnom ormariću.


Inače, knjiga, koju bih definitivno preporučila svima koji žele razumjeti sebe, svoje ponašanje, odnose koje stvaraju i sl. je, „Put kojim rjeđe se ide“ autora M. Scoot Peck. To je knjiga koju bi svaka osoba trebala pročitati jer čitajući tu knjigu upoznajemo sami sebe, a smatram da svi trebamo prvenstveno biti stručnjaci za sebe i svoje unutarnje procese, a tek onda za sve ostalo. Dok ne poznajemo stvarnog sebe, nećemo nikada moći u potpunosti poznavati druge.


Prije kraja …


S obzirom na plesnu prošlost, da se ne bavim ovim poslom, vjerojatno bih se bavila plesom (kao plesač ili podučavajući ples).


I za kraj…


U isključivanju iz posla mi najviše pomaže druženje s obitelji i bliskim krugom prijatelja. Naravno i fizička aktivnost, točnije trčanje za vrijeme kojeg mogu pustiti mozak na pašu (iako često služi i kao izvor raznih (poslovnih) ideja).


S obzirom na to da sam ljetni tip, da nisam ovdje definitivno bih da je toplo vrijeme da mogu uživati na nekom od otoka u okolici Šibenika gdje provodim svako ljeto. Šibenski arhipelag je nešto najljepše što imamo. :)

254 views