• Ana Spasojević

Brief s Anom: HR vidim kao sponu, strateškog partnera menadžmentu i stručnu podršku zaposlenicima

U ovom Briefu Ana je razgovarala s Jasnom Justinić Pakrac. Jasna je Head of HR u IN2 Grupi, svestrana psihologinja u edukaciji za psihoterapeuta, s bogatim HR iskustvom u bankingu i ICT-u.


Najvažnije je znati balansirati između zahtjeva menadžmenta, očekivanja zaposlenika i onoga što kao stručnjaci vidimo da kompaniji i zaposlenicima zbilja treba. HR vidim kao sponu, strateškog partnera menadžmentu i stručnu podršku zaposlenicima.

Jasna Justinić Pakrac

Još od osnovne škole Jasna je imala dosta izvannastavnih aktivnosti, koje su za vrijeme studija

prerasle u volontiranja i razne studentske poslove. Studij psihologije je upisala jer se htjela baviti

dječjom psihologijom te je čak nakon diplome odbila par prilika za rad u HR-u i njeno je prvo radno

mjesto bilo psiholog u dječjem vrtiću.


Iz dječje u organizacijsku psihologiju


Nedugo nakon početka rada u vrtiću, zvali su me iz Zagrebačke banke da se uključim u selekciju za pripravničko radno mjesto u recruitment timu. Tamo sam radila kao student za vrijeme studija i jako su mi se

svidjeli ljudi i atmosfera koja je vladala u HR-u pa sam se prijavila u selekcijski postupak. I tom

odlukom sam preusmjerila svoju karijeru u sasvim, za mene tada, neočekivanom smjeru.


Već nakon mjesec dana sam išla na prvi HR trening u Torino i zaljubila se u taj koncept pristupa

učenju: međunarodno okruženje, interaktivne radionice, kreativni prostor koji se u par poteza

pretvori iz open space-a u prostor za rad u malim grupama. Rad u velikoj međunarodnoj korporaciji

mi je otvorio različita vrata i iskustvo koje sam u većini slučajeva objeručke prihvatila. U skoro 12

godina prošla sam sve HR procese i to pomalo atipično. Krenula sam standardno, od recruitmenta i

employer brandinga pa learning&development i onda skrenula u obračun plaća i kadrovske

evidencije. Iako sam po prirodi sklonija razvoju, nisam požalila ovakav smjer karijere jer mi je otvorio

oči koliko su timovi podrške ključni da bi bilo koji proces funkcionirao. Bez dobro posložene HR

administracije, teško da ostatak HR-a može funkcionirati i napredovati. Kao da unutar jednadžbe

HR uspjeha brojeve pomnožimo s nulom. Dodatnu ljubav prema HR-u mi je produbilo i iskustvo u ulozi internog trenera zahvaljujući kojoj sam imala priliku dodatno putovati i upoznavati različite kulture i stilove rukovođenja unutar CEE-a.


Nakon bankarstva, otvorila mi se prilika preći u IN2, u dugo željenu ICT industriju i biti u isto vrijeme

odgovorna za sve HR procese. ICT mi se sviđa jer se promjene događaju poprilično brzo i trenutno

nije toliko regulirano kao bankarstvo pa je samim time i prostor za kreativna rješenja puno veći.


IN2 je 30 godina na tržištu i jedna je od vodećih softverskih grupacija u Hrvatskoj i jugoistočnoj

Europi. Pokrivaju različita područja poslovanja kroz razvoj vlastitih softverskih rješenja i usluga. Od

2018. posluju u sklopu grupacije Constellation Software Inc., koja surađuje s više od 125.000

klijenata diljem svijeta.


Zadovoljstvo poslom u ICT-u


Smatram kako je ljudima bitno pružiti priliku za rad na izazovnim projektima na koje imaju utjecaj. A

da bi bili svjesni toga, bitno im je dati širu sliku, pristup krajnjem korisniku i sl. Kada bih dobila velik novac kojeg mogu potrošiti na dobrobit i zadovoljstvo zaposlenika, potrošila bih ga na program paketa benefita gdje si zaposlenici do određenog iznosa sami mogu odabrati benefite koji im najviše odgovaraju u trenutnoj fazi života. Bilo to financiranje edukacija (MBA, prekvalifikacije, rijetki certifikati i sl.), zdravstveni pregledi, briga o mentalnom zdravlju, financiranje studijske godine ili rada na pola radnog vremena za vrijeme velikih životnih promjena (povratak s roditeljskog, izgradnja kuće …) i sl.


A kakva je tvoja povijest na Google-u?


Kada sam ja bila intervjuirana, najzanimljivije mi je bilo pitanje koja mi je povijest pretraživanja na

Google tražilici. U tom trenutku sam i sama osvijestila spektar svojih interesa. Trenutno mi je

povijest pretraživanja sljedeća: dječje knjige za jednogodišnjake, najsigurnije auto sjedalice u 2021.,

employee experience, Nespresso, Lisa Eldridge, blog tetka, …


Kandidate volim pitati s kakvim ljudima ne vole raditi. Kroz to pitanje saznam dio vrijednosnog

sustava i što ih je frustriralo u dosadašnjoj karijeri. Ovo pitanje volim više od pitanja “S kakvim

ljudima voliš raditi?” jer imam dojam da su odgovori više autentični. A zanimljivo mi je opažati i kako

dio kandidata krene odgovarati na način da opisuju s kakvim ljudima vole raditi. I tek nakon par

rečenica mi odgovore s kakvim ljudima ne vole raditi.


Osobno ne volim raditi s ljudima kojima nije stalo do posla koji rade. Dodatno pitanje koje sebi

postavim i koje mi pomaže u osobnom i profesionalnom razvoju je “Kakve to veze ima sa mnom?”.

A odgovor je: kad i ako se ja krenem tako ponašati, znam da sam izgubila motiv i da je vrijeme da

nešto promijenim.


Osobni razvoj i inspiracija


Više od savjeta su me motivirali (i još uvijek to rade) ljudi s kojima dolazim u susret, bilo direktno

kroz razgovor bilo indirektno kroz knjige, filmove, …


U životu me inspirira poveći broj ljudi. Iz privatnog života: suprug, roditelji, brat i sestra,

prijateljice… Iz poslovnog bivši šefovi (posebno oni koji su mi u nekom trenutku išli na živce), članovi

tima. A iz virtualnog, influenceri na društvenim mrežama koji se ne boje autentično dijeliti svoje

viđenje svijeta, bilo ono mainstream ili suprotno do onoga što se trenutno “nosi”. U zadnje vrijeme

dosta učim kroz Instagram - o roditeljstvu kroz račune Big Little Feelings, What Dad Did, kiddocentar,

beba.papa… o poziciji žena u društvu kroz Peanut, Celeste Barber itd.


U zadnje vrijeme najviše se informiram preko LinkedIn-a i HR zajednica poput HR centra, Sekcije za

organizacijsku psihologiju i U4HR udruge.


I naravno… Feedback


Jako mi je bitno dobiti iskren i dobronamjeran feedback (bio on ugodan ili neugodan) jer ga

smatram bitnim za svoj osobni i profesionalni razvoj. Jedan je način na koji ja doživljavam sebe i

svijet oko sebe, a drugi je kako ga doživljavaju ljudi oko mene. Koliko osoba, toliko percepcija i

interpretacija. I baš u tome je prilika za učenje za mene, ponekad i sa zakašnjenjem. Sjećam se

razdoblja u kojem sam intenzivno dobivala dobronamjernu povratnu informaciju koju nisam željela

čuti, od osobe koju tada nisam razumjela jer su nam se “istine” i način na koje doživljavamo

poslovanje i ulogu HR-a previše razlikovale. Dan danas se sjetim pojedinih rečenica s “aha”

momentom. Npr. da su bitniji mali rezultati koje kao HR možemo pokazati brzo, nego rad na

dugotrajnim projektima koji su promišljeni i daju vrijednost, ali koja se vidi tek nakon duljeg

vremena. Danas mislim da je umjetnost naći zdravi balans između jednog i drugog. Ako smo kao HR

fokusirani isključivo na brze rezultate, lako se možemo izgubiti u aktivnostima koje imaju “face

validity” i kreiraju percepciju da “nešto” radimo bez istinskog utjecaja na razvoj ljudi i organizacije u

kojoj radimo. A ako smo isključivo fokusirani na dugoročne projekte koji su promišljeni, strateški, ali

s dugim razdobljem između dizajna i produkcije, može nam se dogoditi da u fazi produkcije projekt

postane “outdated” i da percepcija organizacije bude da kao HR samo nešto smišljamo, a ništa

konkretno ne radimo.


Bila sam i u situaciji u kojoj sam dobila povratnu info radi povratne info, bez dodane vrijednosti.

Način na koji dajemo i primamo feedback puno govori o nama i o fazi u kojoj jesmo. I postoji više

istina - ona od primatelja i ona od davatelja povratne informacije. Dok nisam taj dio shvatila, bilo mi

je puno teže primiti i dati kritiku, a ponekad i pohvalu.


Poslovni ideali


Idealan tim za mene je skupina ljudi koji se međusobno inspiriraju, imaju povjerenje jedni u druge,

ne boje se dati i primiti iskrenu povratnu informaciju.

Osobina koju volim vidjeti u poslovnom okruženju je otvorenost prema učenju i novim iskustvima, a

ona koju ne volim je iskrivljavanje informacija da bi se netko ili nešto prikazalo u ljepšem svjetlu.

Kada to uzmem u obzir, najviše volim raditi na razvojnim projektima, s ljudima koji žele raditi na sebi

i na svojoj karijeri.


Znamo li ikada da smo uspjeli?


"Koja je moja definicija uspjeha?" - Pitaj me za par godina, možda ću se tada osjećati mudrije da

odgovorim na ovo pitanje :) Sebe ponekad smatram uspješnom, a ponekad ne, ovisno o tome na što

se u tom trenutku fokusiram: ako sam fokusirana na dosadašnje iskustvo i što sam sve naučila putem

i što još uvijek učim, osjećam se uspješno. Ako sam fokusirana na propuštene prilike i “what if”

scenarije, osjećam se neuspješno (FOMO sindrom).


Savjet prije kraja…


Knjiga koju sam pročitala prije par godina i dan danas se vraćam pojedinim poglavljima je Work

Rules! od Laszla Bocka. Općenito volim sadržaj koji me navodi na propitkivanje i nakon kojeg mi se

otvore dodatne opcije. Trenutno čitam (točnije, slušam audioknjigu) Fooled by Randomness od

Nassima Nicholasa Taleba. Došla sam do polovice knjige i počela sam propitkivati svoju dosadašnju

definiciju povezanosti sposobnosti i financijskog uspjeha.


I za kraj…


Da nisam sada ovdje bila bih na balkonu na moru, sa šalicom vruće kave i pogledom na burom

uzburkano more, a kad bih se htjela baš u potpunosti isključiti iz posla - bila bih u šetnji sa suprugom i

kćeri.

108 views